Zbog radona godišnje u Sloveniji, gdje imamo 2,1 milijun stanovnika, umre između 90 i 180 ljudi. Za usporedbu – u prometnim nesrećama godišnje umre između 90 i 150, a od raka pluća oko 1.300 (od toga je približno 9 % slučajeva raka pluća povezano s radonom). Zabrinjavajuće? Prilično.
O radonu obično govorimo u hladnijim mjesecima, kada više vremena provodimo u zatvorenim prostorima i rjeđe ih provjetravamo. Posljedično, zrak u zatvorenim prostorima, posebno zimi, može biti i pet do šest puta zagađeniji.
Radon je radioaktivni plemeniti plin bez mirisa, boje i okusa, zbog čega je još opasniji, jer ga uopće ne možemo prepoznati. Sam radon, kao ni njegov raspad, nije opasan za zdravlje, ali to ne vrijedi za njegove raspadne produkte i zračenje. Pri raspadu radona nastaju vrlo mali čestice teških metala (polonij, olovo i bizmut), koje se zatim putem disanja prenose u pluća, gdje se talože na osjetljivom tkivu. Radon, koji nastaje radioaktivnim raspadom urana u zemljinoj kori, koncentrira se u poroznim stijenama i zatim prelazi na površinu kroz te stijene. Na otvorenom se brzo podiže u više slojeve atmosfere, dok se u zatvorenim prostorima polako nakuplja i, u slučaju nedostatnog provjetravanja, doseže vrlo visoku ili opasnu koncentraciju.
S obzirom na njegov utjecaj na zdravlje, o njemu sigurno premalo govorimo. Od 1988. godine, prema Međunarodnoj agenciji za istraživanje raka (IARC), svrstava se među kancerogene tvari. Procjenjuje se da je svaki deseti rak pluća posljedica radona ili njegovih raspadnih produkata. Rizik za pušače koji su istovremeno izloženi radonu je čak 25 puta veći. Stoga negativne učinke radona treba shvatiti ozbiljno i pravovremeno poduzeti mjere.
Tko je najviše izložen?
Načelno ne postoji formula koja bi mogla reći gdje su količine radona previsoke. Može se pojaviti bilo gdje, ali ističe se da je u Sloveniji najveća koncentracija radona na Krasu, Notranjskom i Kočevskom, što pokazuju karte nastale prema mjerenjima u posljednja dva desetljeća. To su područja s vrlo razlomljenim stijenama, zbog čega radon kroz pukotine u stijenama dolazi na površinu iz najdubljih dijelova zemljine kore. Niže koncentracije ovog plina zabilježene su u sjeveroistočnoj Sloveniji, u alpskoj regiji i u dolinama prekrivenima zatvarajućim slojem zemlje.
Karta potencijalne koncentracije radona u tlu
Dopuštenu godišnju koncentraciju ovog kancerogenog plina tako premašujemo u gotovo trećini Slovenije! Zbog visoke izloženosti, u najviše izloženim područjima, unutar Zavoda za zaštitu na radu, dostupna su besplatna mjerenja – u ukupno 51 općini. Mjerenja se uglavnom provode u zimskim mjesecima, no u svakom slučaju premalo i ne dovoljno često.
Nedavne spoznaje o životnom okolišu pokazuju da se rizik od razvoja raka pluća zbog dugotrajne izloženosti radonu u zatvorenim prostorima statistički značajno povećava na razini od 100 Bq/m3. Veliki problem su povećane koncentracije radona u našim školama i vrtićima. Granična vrijednost radona od 400 Bq/m3, koja kod nas vrijedi za škole, vrtiće i domove, bila je u istraživanjima prije nekoliko godina premašena u čak 123 objekta, od čega u 46 vrtića i 77 škola. U više od 70 % zgrada škola i vrtića, za povećane koncentracije radona odgovorni su geološki sastav i struktura tla, a na drugom mjestu je kvaliteta gradnje.
Kako radon ulazi u naš dom?
EPA (Američka agencija za zaštitu okoliša) navodi tipične točke kroz koje radon ulazi u unutrašnjost kuće. To su:
- Pukotine u temeljnim pločama
- Izložene prirodne zemlje ili stijene
- Šahtovi, rezervoari, podni odvodnici
- Porozni zidovi ukopanih zidova
- Vodovodne cijevi
Da, radon se može naći i u pitkoj vodi, što znači da smo mu izloženi i dok se tuširamo ili pijemo vodu iz pipe. U slučaju da se napajamo iz površinskih voda, to obično nije problem. Veće mogućnosti za sadržaj radona postoje u podzemnim vodama.
Rješenje? Ugradnja sustava za ventilaciju
Radon ulazi u naš dom, ured ili bilo koji drugi prostor kroz penetraciju iz tla, stijena, građevinskog materijala s višim radijacijskim vrijednostima (elektrofilterni pepeo), i to kroz mikro pukotine u zidovima, podovima… U slučaju prekomjerne koncentracije, možemo si pomoći redovitim provjetravanjem prostora. Međutim, to je u zimskim mjesecima, kada su temperature ispod nule i kada su koncentracije najviše, potpuno besmisleno (posebno s energetskog stajališta). Jedino pravo rješenje stoga leži u sustavu ventilacije. Tri razloga zbog kojih je preporučljivo ugraditi ventilaciju s rekuperacijom:
- Stalan dovod svježeg zraka, zbog čega ćete imati osjećaj da ste uvijek u provjetravanom prostoru.
- Očuvanje toplinske energije uz zanemarivu potrošnju energije.
- Bitno poboljšanje kvalitete života, jer stalno dišete svjež zrak.
Kako radi ventilacija s rekuperacijom?
Ventilacija s rekuperacijom topline može se ugraditi samostalno ili u kombinaciji sa sustavom klimatizacije. Princip rada je takav da se zimi toplinska energija iz izlaznog zraka prenosi na svježi ulazni zrak, dok se ljeti topao ulazni zrak djelomično hladi hladnim izlaznim zrakom, uglavnom u kombinaciji s klimatizacijom prostorija. Svježi vanjski zrak u uređaju se filtrira ili zagrijava samo uz rekuperaciju topline iz izlaznog zraka ili dodatno zagrijava i hladi uz pomoć klima uređaja. Uređaj također osigurava izmjenu vlage i čišćenje ulaznog zraka.
